Poziv na putovanje

Poziv na putovanje najnovija je knjiga Zorke Jelić, ugledne autorice i urednice više od stotinu knjiga, koja je do sada objavila četiri zbirke poezije i tri romana.

Kao okorjelu putnicu, prvo što me privuklo ovoj pjesničkoj zbirci bio je njen naslov. Premda je riječ o pozivu na putovanje i istoimenoj pjesmi u kojoj se spominju „naprtnjače pune hrane i vode“, prije negoli o turističkome putovanju, autorica u njoj razmišlja o samoći i ljubavi: poziva čitatelja da razmisli o sebi, svojoj nutrini i onome što se događa oko nas. Jednako tako upućuje nas na snagu ljubavi koja pokreće svijet.

Zorka Jekić odlučila se za kratke i jasne poruke; ova je poezija smirena i diskretna, ženstvena i blaga. To je, primjerice, razvidno u pjesmi Pozovi me koja glasi: Pozovi me i zajedno ćemo otkrivati / tajne nepoznatih ulica našega grada. / Pozovi me i ja ću doći / usred dana ili posred noći. Takve su i pjesme Čežnja, Osmijeh pun obećanja, Tvoje misli...

Osim ljubavi, pjesnikinju zaokupljaju male stvari koje „život znače“, a koje se danas  polako zaboravljaju. Zanimaju je socijalne pojave, životi tzv. malih ljudi pored nas, koje često ne zamjećujemo (Beskućnik, Otišao je jedan pjesnik). Rijetko tko u ovo bezosjećajno vrijeme, kada se trči za profitom i što lagodnijim životom, obraća pozornost na one koji su prisiljeni otvarati tuđe kante za smeće ili koji su živjeli pored nas nepriznati i pomalo zaboravljeni, ali koje će nadživjeti njihova djela. 

(“Nježnost skrivena u stihovima” Željka Lovrenčić)

Dostupno: Katalog KGZ-a