Sveta noć
Roman o identitetu, slobodi i putu žene koja nakon cijelog života provedenog u tuđem imenu pokušava pronaći samu sebe.
Postoje trenuci kada jedan život završava kako bi drugi napokon mogao početi.
Sveta noć marokanskog književnika Tahara Ben Jellouna roman je o oslobođenju, identitetu, tijelu i potrazi za vlastitim mjestom u svijetu.
Priča započinje smrću oca, ali ta smrt za glavnu junakinju istodobno znači i početak novog života. Nakon dvadeset godina provedenih pod muškim identitetom koji joj je nametnut, ona napokon dobiva mogućnost da postane ono što jest.
Ben Jelloun pritom ne pripovijeda jednostavnu priču o oslobođenju. Put prema slobodi vodi kroz lutanje, nasilje, ljubav, samoću, zatvor, sjećanje i snove.
Sveta noć zato je istodobno intimna priča o jednoj ženi i šira slika društva u kojem se identitet pojedinca oblikuje prema pravilima obitelji, tradicije i društvenog položaja.
Od Ahmeda do Zahre
U središtu romana nalazi se Zahra, žena koja je gotovo cijeli dotadašnji život provela kao Ahmed.
Njezin je otac želio sina. Nakon što mu je supruga rodila samo kćeri, odlučio je posljednju kćer odgajati kao dječaka. Tako je Zahra dobila muško ime, mušku ulogu i privilegije koje njezine sestre nisu imale.
Taj je identitet postao svojevrsni zatvor.
Ona nije samo morala glumiti dječaka pred drugima. Morala je živjeti život koji joj je bio određen prije nego što je mogla sama odlučiti tko želi biti.
U Svetoj noći taj se život napokon prekida.
Na dvadeset i sedmu noć ramazana, Noć sudbine, otac na samrti priznaje istinu i oslobađa je uloge koju joj je nametnuo. Daje joj ime Zahra i govori joj da ode, živi kao žena i pronađe vlastiti put.
Smrt oca tako postaje svojevrsni drugi rođendan.
Sveta noć kao granica
Naslov romana nije slučajan.
Sveta noć, odnosno Noć sudbine, u islamskoj tradiciji ima posebno značenje. U romanu ona postaje trenutak prijelaza iz jednog života u drugi.
Do tog trenutka Zahra je živjela pod identitetom koji joj nije pripadao.
Nakon te noći više ne mora biti Ahmed.
Ali sloboda ne znači da odmah zna kako živjeti.
Upravo suprotno.
Kada čovjek cijeli život provede unutar nametnutih granica, njihovim nestankom ne dobiva automatski novi identitet. Mora ga tek izgraditi.
Zato Zahra kreće na put.
Njezin put kroz Maroko istodobno je putovanje kroz prostor i putovanje prema vlastitom identitetu.
Bijeg od prošlosti
Nakon očeve smrti Zahra napušta obitelj.
Ona ne odlazi samo iz kuće. Pokušava pobjeći od svega što je njezin prethodni život predstavljao.
Želi ostaviti iza sebe ime Ahmed, očevu odluku, obiteljske odnose, položaj koji joj je bio određen i život u kojem nije imala pravo odlučivati o vlastitom tijelu i identitetu.
Ali prošlost nije moguće jednostavno zakopati.
Ona se vraća u sjećanjima, susretima i ljudima koje Zahra susreće na svojem putu.
Roman upravo na tome gradi jednu od svojih važnih napetosti: čovjek može pobjeći iz određenog prostora, ali ne može tako lako pobjeći od onoga što je taj prostor napravio od njega.
Putovanje između stvarnosti i sna
Zahrino putovanje nije realistično putovanje u klasičnom smislu.
Ben Jelloun stvarnost neprestano prožima snovima, vizijama, simbolima i elementima bajke.
Nakon bijega Zahra susreće tajanstvenog jahača koji je odvodi u gotovo nestvaran svijet, u mjesto u kojem žive djeca i u kojem se čini da vrijede drugačija pravila.
Taj prostor djeluje poput kratkog predaha od stvarnosti.
U njemu postoje ljepota, ljubav i mogućnost novog početka.
Ali ni taj svijet ne može trajati.
Zahra mora ponovno otići.
Time roman pokazuje da sloboda nije jednostavno pronalazak nekog savršenog mjesta na kojemu više nema problema.
Sloboda je proces.
Ona zahtijeva neprestano suočavanje sa stvarnošću.
Žena u svijetu kojim upravljaju muškarci
Jedna od najvažnijih tema romana jest položaj žene u tradicionalnom društvu.
Zahrin život od početka je određen činjenicom da je rođena kao djevojčica.
Otac njezino rođenje doživljava kao problem jer želi sina. Zato joj daje muški identitet i omogućuje joj povlastice koje njezine sestre nemaju.
Time roman pokazuje paradoks društva u kojem vrijednost čovjeka nije jednaka neovisno o spolu.
Zahra postaje „slobodna“ tek kada joj je dopušteno živjeti kao žena, ali čim izađe iz obiteljskog prostora, ponovno nailazi na nasilje, iskorištavanje i društvene strukture koje joj pokušavaju oduzeti kontrolu nad vlastitim životom.
Njezina priča zato nije samo priča o osobnom identitetu.
Ona je i kritika društva koje ženama određuje što smiju biti.
Tijelo kao mjesto identiteta
U romanu tijelo ima posebno mjesto.
Zahri je tijekom života nametnuta određena predstava o tome što njezino tijelo znači.
Odgojena je kao dječak, a istodobno je njezino tijelo ostalo žensko.
Taj raskorak između tijela, identiteta i društvene uloge postaje jedna od središnjih napetosti romana.
Kada napokon počinje živjeti kao žena, tijelo više nije samo nešto što treba skrivati ili prilagođavati tuđim očekivanjima.
Ono postaje dio procesa samospoznaje.
Ali Ben Jelloun ne romantizira taj proces.
Zahrino tijelo na njezinu putu postaje i mjesto nasilja, poniženja i pokušaja kontrole.
Zbog toga je njezina borba za identitet istodobno i borba za pravo na vlastito tijelo.
Susret s Konsulom
Jedan od najvažnijih dijelova romana počinje kada Zahra dolazi u Agadir i susreće Assise, vlasnicu hammama, i njezina slijepog brata, Konsula.
Assise joj pruža utočište i traži od nje da pravi društvo njezinu bratu.
Između Zahre i Konsula postupno se razvija neobičan i snažan odnos.
Konsul je slijep, ali upravo njegova sljepoća dobiva simboličku dimenziju.
On Zahru ne vidi onako kako je drugi vide.
Ne može je jednostavno svesti na njezinu prošlost, obiteljsku ulogu ili društveni položaj.
Njihov odnos omogućuje Zahri da prvi put iskusi bliskost u kojoj nije prisiljena biti ono što drugi od nje očekuju.
Ljubav kao ponovno rođenje
Odnos Zahre i Konsula postaje jedan od najvažnijih trenutaka njezina unutarnjeg preobražaja.
Ljubav joj omogućuje da počne prihvaćati vlastitu ženstvenost i vlastitu želju.
Nakon godina provedenih u ulozi koja joj je nametnuta, ona prvi put može osjetiti da njezin život pripada njoj.
Ljubav ovdje zato nije samo romantična tema.
Ona postaje oblik samospoznaje.
Kroz odnos s Konsulom Zahra ponovno otkriva vlastito tijelo, nježnost i sposobnost da bude voljena kao žena.
Ali ta sreća nije trajna.
Ljubomora i povratak prošlosti
Odnos Zahre i Konsula izaziva ljubomoru kod Assise.
Njezina povezanost s bratom postaje prijetnja odnosu koji je sama godinama gradila s njim.
Assise zato počinje istraživati Zahrinu prošlost.
Ubrzo se pokazuje da se od prošlosti ne može pobjeći tako lako kako je Zahra željela.
Pojavljuje se njezin stric, a s njim se vraća i sve ono što je pokušala ostaviti iza sebe.
Taj povratak prošlosti dovodi do nasilnog sukoba i Zahrina ubojstva strica.
Nakon toga završava u zatvoru.
Tako se put prema slobodi ponovno pretvara u zatvorenost.
Zatvor kao novi oblik zatočeništva
Zahrin zatvor nije samo fizički prostor.
On je i simbol svega što je određivalo njezin život.
Prvo je bila zatočenica očevog identiteta.
Zatim je pokušala pobjeći u svijet.
Sada ponovno završava iza zidova.
Ali upravo u zatvoru događa se nešto važno.
Zahra počinje stvarati vlastiti unutarnji svijet.
Snovi i mašta omogućuju joj da prijeđe granice prostora u kojem se nalazi. U mislima postaje princeza, svetica, drugačija osoba.
Zatvor je zato istodobno mjesto represije i prostor unutarnjeg oslobođenja.
Ben Jelloun tako postavlja paradoksalno pitanje:
Može li čovjek biti slobodan čak i kada mu je tijelo zatočeno?
Bajka, mit i stvarnost
Sveta noć ne pripada potpuno ni realizmu ni bajci.
U romanu se stvarni društveni problemi – položaj žene, obiteljska moć, nasilje, siromaštvo i društvena nepravda – isprepliću s elementima sna i čudesnog.
Zahra putuje kroz prostor koji se ponekad čini stvarnim, a ponekad gotovo mitskim.
Takav način pripovijedanja posebno odgovara njezinoj priči.
Jer i njezin identitet nalazi se između različitih svjetova.
Bila je Ahmed i Zahra.
Bila je kći, sin, žena i stranac.
Bila je zarobljenica i bjegunka.
Bila je stvarna osoba i junakinja vlastite bajke.
Zbog toga se roman može čitati i kao moderna priča o preobrazbi.
Od „Djeteta od pijeska“ do „Svete noći“
Sveta noć nastavak je romana Dijete od pijeska (L'Enfant de sable), objavljenog 1985. godine.
U prvom romanu priča o Ahmedu dolazi do čitatelja kroz glasove pripovjedača i različite verzije priče.
U Svetoj noći sama Zahra preuzima pravo da govori o vlastitom životu.
Ta promjena perspektive iznimno je važna.
U prvom romanu drugi pričaju o njoj.
U drugom ona priča samu sebe.
Time se mijenja i priroda njezina identiteta.
Više nije objekt tuđe priče.
Postaje subjekt vlastitog pripovijedanja.
Priča o pravu na vlastiti glas
Možda je upravo glas jedna od najvažnijih tema romana.
Zahri su najprije drugi dali ime.
Drugi su odredili njezin spolni identitet.
Drugi su odlučili kako će živjeti.
Drugi su joj odredili mjesto u obitelji.
U Svetoj noći ona napokon dobiva mogućnost da govori u svoje ime.
Pripovijedanje tako postaje oblik oslobođenja.
Ispričati vlastitu priču znači ponovno preuzeti vlast nad vlastitim životom.
Zato roman nije samo priča o tome kako Zahra pokušava postati slobodna.
To je i priča o tome kako čovjek ponovno pronalazi pravo da sam odredi značenje vlastitog života.
More kao simbol slobode
Na kraju romana pojavljuje se motiv mora.
Nakon svega što je prošla, more predstavlja prostor bez zidova, granica i zatvorenih identiteta.
Za Zahru ono postaje mogućnost novog početka.
Nakon svih kuća, zatvora, obiteljskih prostora i mjesta u kojima su joj drugi određivali tko je, more predstavlja suprotnost svemu tome.
Ono je otvoreno.
Nema zidove.
Nema vrata.
Nema unaprijed određenu ulogu.
U tom smislu završni prizor romana može se čitati kao slika konačnog oslobođenja.
Roman o ponovnom rođenju
Sveta noć počinje smrću i završava mogućnošću novog života.
Između ta dva trenutka Zahra prolazi kroz niz iskušenja koja je prisiljavaju da ponovno izgradi vlastiti identitet.
Njezin put nije jednostavan.
Nije ni pravocrtan.
Ona ne postaje slobodna onoga trenutka kada joj otac kaže da jest.
Mora tek naučiti što sloboda znači.
Mora proći kroz samoću, nasilje, ljubav, gubitak i zatvor.
Mora prihvatiti vlastito tijelo.
Mora naučiti govoriti vlastitim glasom.
I mora se suočiti s činjenicom da se prošlost ne može jednostavno izbrisati.
Zato je Sveta noć više od romana o promjeni identiteta.
To je roman o ponovnom rođenju čovjeka koji nakon cijelog života provedenog prema tuđim pravilima pokušava prvi put živjeti prema vlastitima.
O knjizi
Tahar Ben Jelloun
Sveta noćIzvorni naslov:La Nuit sacrée
Žanr: roman
Prijevod s francuskog: Zorka Šušnjar
Uvez: meki
Broj stranica: 158
Format: A5Maloprodajna cijena: 9,29 €
Izdanje: Biakova
Knjigu možete naručiti ovdje: Biakova.
O autoru
Tahar Ben Jelloun rođen je 1944. godine u Fezu u Maroku.
Studirao je filozofiju na Sveučilištu u Rabatu, a kao profesor predavao je u Tetuanu i Casablanci. Godine 1971. odlazi u Francusku, gdje nastavlja poslijediplomski studij socijalne psihologije. Doktorirao je 1975. godine, a radio je i kao psihoterapeut.
Piše poeziju, romane, eseje i kazališne tekstove, a u svojem se književnom radu često bavi pitanjima rasizma, netolerancije, društvene nepravde, identiteta i položaja pojedinca.
Međunarodnu slavu stekao je djelima koja su prevedena na velik broj jezika.
Za Svetu noć (La Nuit sacrée) 1987. godine dobio je Prix Goncourt, jednu od najvažnijih francuskih književnih nagrada.
Za cjelokupni književni rad dobio je 1994. književnu nagradu Zaklade Noureddine Aba, dok je za roman Ta zasljepljujuća odsutnost svjetlosti 2004. godine primio međunarodnu književnu nagradu IMPAC.
Među njegovim poznatijim djelima nalaze se Harrouda, Molitva za preminulog, Dijete od pijeska, Sveta noć, Rasizam objašnjen mojoj kćeri i Ta zasljepljujuća odsutnost svjetlosti.
Osvrt na knjigu
Sveta noć nastavlja priču započetu romanom Dijete od pijeska, ali se može čitati i kao samostalno književno djelo.
Dok je u prvom romanu Ahmedova priča bila prepuštena različitim pripovjedačima i njihovim verzijama, u Svetoj noći Zahra preuzima vlastiti glas i sama pripovijeda o svojem životu. Upravo taj pomak daje romanu posebnu snagu: žena o kojoj su drugi odlučivali napokon postaje osoba koja sama određuje što njezina priča znači.
Ben Jelloun pritom spaja društvenu kritiku, bajkovitu strukturu, simboliku, erotiku, nasilje i duhovnu potragu.
Roman je posebno snažan u prikazu društva u kojem se ženski identitet pokušava oblikovati prema potrebama obitelji i patrijarhalnog poretka. Zahrin put pokazuje koliko je teško pronaći slobodu kada je čovjeku od samoga početka oduzeto pravo da sam kaže tko je.
Istodobno, Sveta noć nije samo roman o društvenom položaju žene.
To je priča o potrazi za vlastitim glasom, tijelom, identitetom i mogućnošću novog početka.
Zahra iz jednog svijeta izlazi kao Ahmed, a iz njega pokušava izaći kao Zahra.
Na tom putu gubi gotovo sve što je poznavala, ali postupno dobiva ono što joj je cijeli život bilo uskraćeno – pravo da bude autorica vlastitog života.
